Empatija kao sposobnost razumevanja drugih i sposobnost saosećanja sa drugima je verovatno jedna od najpoželjnijih socijalnih veština koju volimo da vidimo kod ljudi koje tek upoznajemo. Empatija odnose među ljudima čini boljim, toplijim, manje konfliktnim i slobodno možemo reći da bi svet bio bolje mesto kada bi ljudi imali više empatije. Upravo zbog toga je važno da svoju decu od malih nogu učimo ovoj veštini, jer se ona zaista velikim delom stiče i uči kroz život. Međutim, da bi decu naučili da budu empatični, potrebno je najpre da im pomognemo u razumevanju i prepoznavanju vlastitih emocija, kako bi uopšte mogli da prepoznaju različita emocionalna stanja kod drugih.
Posvetite nam još nekoliko minuta svog vremena ako želite da vidite nekoliko načina kako pomoći deci da spoznaju vlastite emocije i kako podsticati razvoj empatije kod njih!

Kako roditelji mogu da podstiču razvoj empatije?
- Razgovarajte sa decom o njihovim osećajima i verbalno opišite njihova različita emocionalna stanja. Pored toga što ćete ih pitati kako se osećaju, možete sami, umesto njih, govoriti o onom što vidite kod njih. Na primer, ako se vaše dete jako rastuži kada se rastane sa drugarom, možete reći: „znam da si tužna, vidim da ti je jako žao što morate da se rastanete, ali već je jako kasno i svi moramo ići kući…“ Tako ćete im pomoći da prepoznaju svoje emocije jer mala deca ponekad ne znaju zašto se tako osećaju u određenom trenutku i ne znaju da opišu to stanje.
- Kroz različite igre ih možete učiti prepoznavanju različitih emocija i karakterističnim ponašanjima za određenu emociju. Na primer, možete im pričati priču gde ćete posebno obraditi temu neke emocije. Tako, možete reći: „Marija je duboko uzdahnula, spustila glavu, slegnula ramenima i okrenula se a oči su joj se napunile suzama. Njena prijateljica, Jelena, je odmah znala da je Marija mnogo tužna i jako je želela da ponovo izmami osmeh na njenom licu i da je vidi kako srećna trči, skače i igra se…“. Potom, možete objasniti kako je Jelena dobra prijateljica jer je razumela koliko je Marija tužna i pokušala je da je oraspoloži. Dalje, možete ih kroz igru učiti facijalnim ekspresijama karakterističnim za npr. sreću, ljutnju, tugu, strah… Možete se igrati tako da naizmenično pogađate emocije. Na primer, zadatak deteta je da odglumi neku emociju neverbalnim putem i da vi pogodite koja je to emocija a zatim obrnuto – vi glumite, dete pogađa. Zatim, igra kojom možemo pozitivno da utičemo na to da dete što bolje razume stanja drugih, podrazumeva da se zajedno sa detetom “uživimo” u stanja drugih, jer postoje istraživanja koja dokazuju da se empatija može razviti kada se uživimo u poziciju drugih. Na primer, možemo reći detetu da proba da zažmuri dok hoda a onda mu možemo reći da postoje ljudi koji ne vide, ali vešto koriste druga čula, i da smo na trenutak videli kako je njima bez vida. Na ovaj način, dete uči da razume bolje poziciju drugih ljudi. Takođe, na tržištu postoje razne igre koje služe učenju emocija. Jedna od tih igara su npr. kartice gde se na nekima nalazi dete sa facijalnom ekspresijom koja izražava određenu emociju, a na nekima slika koja predstavlja neku situaciju (npr. dete ljutito crta po zidu, dok mama stoji na vratima i grdi dete), a zadatak deteta je da spoji emociju sa situacijom (u ovom slučaju, spojiti karticu sa detetom koje ima ljut izraz lica i karticu gde dete crta po zidu a mama ga grdi).
- Nužno je da vi razumete detetova osećanja i da ih ne kritikujete i ne posramljujete zbog njih, kako bi i oni mogli da razumeju osećanja drugih. Umesto kritikovanja detetovih osećanja, bitnije je učiti ga da ih pravilno ispolji. Na primer, kada dete vrišti jer je ljuto na vas jer mu niste nešto dozvolili, objasnite mu da ima pravo da bude ljut, ne uskraćujte ga tog prava i stanja, ali ga učite da vrištanje nije ispravan način ispoljavanja ljutnje i pokažite mu kako da postupa kada je ljut (npr. može duboko da udahne i razgovorom iskaže svoju emociju).
- Uvek govorite i pokazujte detetu kako njegovi postupci utiču na druge i koje emocije kod drugih izazivaju! Na primer, ako je drugar vašeg deteta tužan jer mu je vaše dete otelo igračku iz ruku, recite svom detetu: „Pogledaj kako je drugar tužan zbog tvog postupka. Vidiš li kako si ga povredio? Misliš li da je to u redu? Želiš li da i on tebi otima igračke pa da i ti budeš tužan? Znaj da niko ne voli da se druži sa drugima koji ga čine tužnim..“. Ili, kada vaše dete srdačno deli igračke sa drugima, možete mu reći: „Bravo, pogledaj kako si usrećila svoje drugarice, pogledaj kako se smeju zbog tvog lepog postupka! Baš je divno kada te neko usreći, zar ne? I ti najviše voliš kada te mama obraduje nekom igračkom, je li tako?“.
- Takođe, pitajte dete kako bi ono postupilo prema drugima kada osećaju određenu emociju. Na primer, možete reći: „Juče nam je brat bio jako ljut zato što nije postigao nijedan gol na utakmici. Šta misliš, kako da ga obradujemo? Šta ti predlažeš?“. Ovo naročito treba primenjivati kada upravo vaše dete izazove određene emocije kod drugih. Na primer, ako je vaše dete rastužilo svoju drugaricu, možete reći: „Rastužila si svoju prijateljicu i sada je potrebno da se izviniš i da to ispraviš. Šta misliš, kako možeš razveseliti svoju prijateljicu? Šta će je ponovo nasmejati i oraspoložiti?“.
- Kada razgovarate sa detetom i ono vam opisuje neku ličnu situaciju (npr. opisuje vam svađu s prijateljicom i govori vam kako se oseća povređeno od strane nje), pokušajte da proširite detetove vidike i objasnite mu da iza jednog postupka može ležati mnoštvo razloga. Možete reći: „U redu, znam da si povređena, verovatno bih i ja bila tužna u toj situaciji, ali možda nije mislila to što je rekla. Možda je jednostavno imala težak dan pa je svoje probleme iskalila na tebi, svi to ponekad radimo. Treba ponovo da razgovaraš sa njom…“. Takođe, stariju decu upoznajte sa stvarnim dešavanjima širom sveta (npr. glad, siromaštvo druge dece, deca koja nemaju roditelje, koja nemaju pristup obrazovanju…), kako bi ga podsetili na razne situacije u kojima se mnogi drugi ljudi nalaze i zbog kojih čine neke postupke.
- Na kraju, budite vi najbolji primer svom detetu. Ako ste vi negativno nastrojeni prema drugima odnosno ako lako zamerate i teško opraštate drugima, verovatno će i vaše dete naučiti da tako postupa sa drugima. Ako ipak vi pokazujete saosećanje, trudite se da razumete stanje drugih i razloge koji stoje iza njihovih ponašanja, onda učite svoje dete da budu upravo takvi prema svojoj okolini. Uvek je potrebno osvestiti da deca zapravo najviše uče oponašajući svoje roditelje, stoga ih ne možemo podučavati nečemu što ni mi ne primenjujemo u praksi.
Razlog mnogih sukoba širom sveta leži upravo u manjku razumevanja jednih za druge. Stoga je zaista važno pozitivno uticati na razvoj detetove empatije i učiti ga da njegovi postupci imaju veliki uticaj na druge ljude. Možete i sebi i detetu dati jedan zadatak: da se svaku noć, pre spavanja, zapitate da li ste nekog povredili u proteklom danu? Da li ste kod nekoga izazvali ljutnju? Ako jeste, zadatak je da sutradan nazovete te osobe i smislite kako ćete ih ponovo usrećiti i da se izvinite onome koga ste povredili. To čak možete činiti zajedno u sklopu vaše večernje rutine jer tako detetu šaljete poruku da mora razmišljati o tome kako se drugi osećaju i još to potkrepljujete svojim primerom.
Šta Vi mislite, koji su to još kreativni načini da podstičemo empatiju kod dece? Da li i Vi to radite i ako da, možete li podeliti svoje ideje sa nama?
Ajla M.
